Obitelj je  mjesto razvoja djeteta i stvaranja djetetovog obiteljskog identiteta. Najvažniji unutar obitelji je odnos „primanja i davanja ljubavi“, povjerenja, sigurnosti, razumijevanja i sl.  Prilika nam (odraslima) je to da ih pokušamo učiniti zabavnim i manje stresnim našoj  djeci. Imajmo pri tome na umu da su djeca „mali upijači“ naših osjećaja tj. djeca su dobri čitači neverbalne komunikacije. Tek kad umirite sebe (svi smo svjesni da to nije lako) – dati ćete ono najbolje od sebe u brizi za djecu.

Zato, evo nekoliko uputa na koje je dobro obratiti pažnju.  Za svako dijete ono koje je uredne razvojne linije ili dijete koje ima teškoću u razvoju važno je:

• Sve što radimo da se odvija u ugodnoj atmosferi, bilo bi idealno da postane rutina (na istom mjestu u približno istom vremenu) – djeca vole strukturu, ona ih čini sigurnijima
• Zadatak koji je pred njima mora biti postavljen na način da ga uvijek zna i može riješiti ispravno, tj. odabrati ćemo zadatak koji po svojoj složenosti „sada dolazi na red“. Ako vam se čini pretežak, podijelite ga u manje dijelove. Od lakšem ka težem! Od poznatog ka nepoznatom!
• Aktivnost ne smije trajati tako dugo „dok dijete izdrži“, prekidajte prije no što postane teško, mučno i dosadno. Potrebno je prekinuti kad je djetetu još uvijek zanimljivo, tako će željeti i drugi puta.
• Jako je važno da ga ne zaboravite  pohvaliti (za rezultat, za uloženi  trud)! Ono što ne može su njegovi potencijale (moći ćeš s više godina, moći ćeš nakon više pokušaja, probaj dio po dio…)

Vrijeme koje provodite s djetetom u kući možete dobro iskoristiti za spontano svakodnevno poticanje govora. Uloga roditelja je bitna osobito ako vaše dijete ima usporen razvoj govora.

Što Vi kao roditelji možete učiniti ?

• Razgovarajte s djetetom o svemu što trenutno radite s njim (tijekom hranjenja, oblačenja, kupanja, pospremanja stvari…).
• Imenujte: dijelove tijela (na djetetu, sebi, lutki), osobe, igračke, odjeću, hranu, pribor za jelo…
• Dok zajedno listate slikovnicu ili gledate crtić imenujte slike, likove iz priča…
• Zajedno s djetetom crtajte, bojite, modelirajte…
• Pjevajte, plešite i plješćite zajedno s djetetom
• Bavite se raznim sportskim aktivnostima (koliko možete u ovim okolnostima)
• Pri tome budite razigrani, veseli, smiješni, nesavršeni… jer ćete tako lakše     pridobiti i zadržati djetetovu pažnju.

Važno je znati:

• da djetetov govor valja poticati, a ne ispravljati (bez obzira na njegovu nesavršenost )
• puno ponavljati pojedine riječi u različitim oblicima bez obzira što ih dijete još ne upotrebljava
• ne inzistirati da dijete suhoparno ponavlja riječi, fraze i rečenice ( «Hajde reci…») -dijete će Vas početi oponašati onda kad za to bude spremno
• pravilno govoriti djetetu, ne tepati (biti dobar govorni model)

Igrajte se što više s djetetom i pri tome:

• promatrajte i slušajte svoje dijete
• slijedite njegove interese
• oponašajte dijete
• prepoznajte geste koje mu nešto znače, koristite ih uz svoj govor ( i gesta je komunikacija!)
• potičite dijete na spontano glasanje
• često pjevušite, koristite obilje govornih vrednota mijenjajući tempo govora, dubinu i jačinu glasa
• govorite polagano i izražajno
• koristite jednostavnije rečenice i provjeravajte razumije li dijete on što ste rekli
• potičite različite motoričke aktivnosti (penjanje, njihanje, skakanje, provlačenje…) i finu motoriku ruku ( igre s prstićima)
• stvarajte djetetu senzoričku ugodu ( ljuljajte ga, valjajte, nosite, mazite, blago masirajte, škakljajte…)

Ne inzistirajte na onome što dijete ne može, već uočite ono što dijete može i na tome s veseljem gradite zajedničku igru, jer tako najbolje potičete djetetov razvoj.

                                                                                                                Maja Lazić